Spomenik Stevi pisaru
Spomenik Stevi pisaru se nalazi na Karađorđevom brdu iznad Paraćina. Od gradske crkve nastavite pravo i kada prođete crkvu skrenete levo u Teslinu ulicu. Idete pravo, prolazite ispod nadvožnjaka i penjete se na brdo. Kada se popnete na prvoj raskrsnici skrenete levo. Tu odmah sa leve strane je neuređena livada sa koje se pruža lepa panorama na grad a malo dalje sa desne strane je restoran "Na brdu". Ako bi ste na raskrsnici skrenuli desno, posle 50-tak metara bi ste došli do lepo uređenog restorana Panorama, sa kod se takođe pruža lep pogled na grad. Prolazimo pored vidikovca i restorana i pratimo asfaltni put. Posle stotinak metara on prestaje i nastavljamo dalje makadamom. Put je uzan i nije prometan ali je oprez pri vožnji više nego poželjan. Vozimo se pravo do skretanja za spomenik sa leve strane, skretanje nije ni na bilo koji način obeleženo tako da upamtite okolinu sa slike. Posle 30-tak metara od skretanja dolazite do spomenika Stevi pisaru. U povratku može da se nastavi pravo makadamom, pa kada se stigne do asfaltnog puta skrene levo, prođe ispod nadvožnjaka pa pored kasarne, groblja i stadiona fudbaslskog kluba Jedinstvo, natrag prema gradu.

Istorija mesta

Karađorđevo brdo je završno mesto mesto boja na Ivankovcu koji se desio 1805. godine za vreme I srpskog ustanka. Ivankovac je naselje u okolini Ćuprije udaljeno 15-tak kilometra od Karađorđevog brda. Brdo posle ove bitke nazvano po našem voždu. Srpska vojska je bila po ljudstvu manja od turske ali su pokazali hrabrost, odlučnost i dobru taktičku spremnost. Tu se najviše istakao Petar Dobrnjac, naročito u pravljenju strategije na Ivankovcu. Kako je srpska vojska uspešno odbijala napade i napredovala, turci su se u jednom momentu povukli u Paraćin a ustanici se ulogorili na Karađorđevom brdu iznad grada. Legenda kaže da su se jedne večeri, u predahu tokom bitke, sa brda videla svetla turskog logora i Steva pisar je posmatrajući sa brda, verovatno uočio gde bi mogao, među svim tim svetlima da bude šator Hafiz-paše, turskog glavnokomadujućeg u toj bitci. On je dugo molio Karađorđa te večeri da mu dozvoli da jednom opali iz topa sa brda. Karađorđe mu je na kraju dozvolio, Steva je podesio nišanske sprave i opalio. U turskom taboru je nastalo komešanje, svetla su se pogasila i kada je zora svanula turci su se već povlačili ka Nišu. Steva pisar je te večeri pogodio šator Hafiz-paše, ranio ga u nogu i kasnije je paša preminuo u Nišu od posledica ranjavanja a Steva jednim pucnjem iz topa završio boj. To je ujedno bila i prva srpska velika pobeda u Prvom srpskom ustanku.