

Manastir Veluće
Manastir Veluće je udaljen 25km od Kruševca, od Kruševca se krene prema Trsteniku i dođete do sela Stopanja koje je inače poznato po kafanama sa pečenjem. U selu postoje nekoliko kafana gde možete istog trenutka, svakog dana da nađete sveže pečenje, tu je i više prodavnica. Meštani su odlično iskoristili prometan put koji prolazi kroz selo. Kada prođete sve pečenjare dolazite do pružnog prelaza i čim ga pređete sa leve strane je ulica sa putokazom za manastir Veluće. Tu su dve ulice, do manastira vodi ona koja ide dublje u selo a ne ona koja prati prugu u suprotnom smeru. Tim putem se ide samo pravo, dolazi se do sela Tobolac pa do sela Veluće i na kraju sela stižete do manastira. Ispred manastira je parking gde možete ostaviti auto i tu je česma gde meštani svraćaju po vodu. Manastir je mali i lep, u dvorištu imate par klupa gde se možete odmoriti. U blizini manastira se nalazi izvor vode Velućki kiseljak, danas poznat pod imenom Mivela.
Ne zna se ko je podigao manastir i kada ali se smatra da ge je podigla neka vlastelinska porodica za vreme kneza Lazara, u drugoj polovini XIV veka. Crkva je veoma slična po nakitu sa crkvom Lazaricom u Kruševcu pa se smatra da su ktitori na taj način hteli da pokažu povezanost sa knezom Lazarom. Moguće je da su bili i u rodbinskim vezama. Za gradnju ovakve crkve u to vreme ste morali imati velika finansijska sredstva. Manastir se ranije zvao Srebrnica, po potoku koji prolazi pored. Manastir je jako lepo oslikan i živopis je orginalni, prvo oslikavanje je sačuvano do danas. Ono što je interesantno kod živopisa je da su u jednom delu oslikani ktitori, tj. njih četvorica sa imenima: Oliver, Dejan, Bratan i Konstantin. Kako se oni kasnije ne pominju i istorija ih nije zabeležila, postoje neka tumačenja da su možda stadali na Boju na Kosovu. Oni su verovatno bili sinovi vlastelina koji je podigao manastir.
Istorija manastira
Ne zna se ko je podigao manastir i kada ali se smatra da ge je podigla neka vlastelinska porodica za vreme kneza Lazara, u drugoj polovini XIV veka. Crkva je veoma slična po nakitu sa crkvom Lazaricom u Kruševcu pa se smatra da su ktitori na taj način hteli da pokažu povezanost sa knezom Lazarom. Moguće je da su bili i u rodbinskim vezama. Za gradnju ovakve crkve u to vreme ste morali imati velika finansijska sredstva. Manastir se ranije zvao Srebrnica, po potoku koji prolazi pored. Manastir je jako lepo oslikan i živopis je orginalni, prvo oslikavanje je sačuvano do danas. Ono što je interesantno kod živopisa je da su u jednom delu oslikani ktitori, tj. njih četvorica sa imenima: Oliver, Dejan, Bratan i Konstantin. Kako se oni kasnije ne pominju i istorija ih nije zabeležila, postoje neka tumačenja da su možda stadali na Boju na Kosovu. Oni su verovatno bili sinovi vlastelina koji je podigao manastir.