

Manastir Drača
Manastir Drača je udaljen 10 kilometara od Kragujevca prema Gornjem Milanovcu a nekoliko kilometara od manastira Divostin. Nalazi se pored sela Drača, u kotlini Dračanske reke. Put do manastira je asfaltan ali je malo uži, sa uzbrdicama i nizbrdicama pa je oprez pri vožnji obavezan. Ispred manastira se nalazi parking za posetioce i odatle možete početi obilazak. Ne zna se tačno kada je sagrađena prva crkva ali se zna da je obnovljena 1734. a 1735. godine je oslikana pod pokroviteljvstvom oberkapatana Staniše Markovića Mlatimuše. Oslikana je od 1. maja do 30. septembra 1735. godine i spada u jedno od najboljih ostvarenja crkvenog slikarstva XVIII veka. Jedan od razloga za obnovu manastira i veliko zalaganje Staniše se možda nalazi u činjenici da je imao tri maloumna sina. Hram je posvećen prenosu moštiju Svetog Nikole. U manastiru se nalazi čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Ahtirske koja je donešena u manastir sa Ohrida početkom XVIII veka. Tadašnji iguman drački Letonije je prolazio kroz Ohrid i u ostacima tamošnje izgorele crkve, pronašao je netaknutu ikonu koju je doneo u manastir. Zna se da je u manastiru bila škola još 1732. godine ali je prestala sa radom za vreme I srpskog ustanka. Kasnije je Toma Vučić Perišić podigao nov crkveni konak a u starom je 1830. godine opet proradila škola. Posle pada Kočine krajne, kapetan Koča Anđelković se sklonio u ovaj manastir, odakle je sa monasima pobegao za Austriju a turci su manastir spalili. U ovom manastiru je i grob Jova Sinaita, jednog od monaha sinaita iz XIV veka koji je boravio u manastiru Prekopeči u obližnjem selu Prekopeča. On je prvo tamo sahranjen ali mu je grob kasnije prenešen u manastir Drača. Više o manastiru možete naći na njihovoj zvaničnoj stranici www.draca.rs.
Staniša Marković Mlatimuša (1664-1740), je rođen u Crnoj Gori u selu Vražegrmcu kod manastira Ostrog. Rano je napustio selo i pridružio se Austrijskoj vojsci u Vojvodini. Ratovao je sa Eugenom Savojskim i bio je jedan od dva oberkapatena, uz Vuka Isakovića sa sedištem u Crnoj Bari, koji su bili na čelu pogranične milicije u Austrougarskoj. Ove jedinice su bile sastavljene od srba. Posle Požarevačkog mira 1718. godine, kada su Austrougari dobili upravljenje Srbijom sve negde do Paraćina, Staniša je dobio na upravu deo oko Kragujevca. Obnovio je manastir Draču i Divostin i sagradio kameni most u Smederevskoj Palanci, tadašnja Hasan pašina palanka, preko reke Jasenice. Za građenje mosta je uzeo kamenje iz obližnjeg manastira Vidovača u selu Vodice, koji je po legendi sagradio knez Lazar.
Staniša Marković Mlatimuša
Staniša Marković Mlatimuša (1664-1740), je rođen u Crnoj Gori u selu Vražegrmcu kod manastira Ostrog. Rano je napustio selo i pridružio se Austrijskoj vojsci u Vojvodini. Ratovao je sa Eugenom Savojskim i bio je jedan od dva oberkapatena, uz Vuka Isakovića sa sedištem u Crnoj Bari, koji su bili na čelu pogranične milicije u Austrougarskoj. Ove jedinice su bile sastavljene od srba. Posle Požarevačkog mira 1718. godine, kada su Austrougari dobili upravljenje Srbijom sve negde do Paraćina, Staniša je dobio na upravu deo oko Kragujevca. Obnovio je manastir Draču i Divostin i sagradio kameni most u Smederevskoj Palanci, tadašnja Hasan pašina palanka, preko reke Jasenice. Za građenje mosta je uzeo kamenje iz obližnjeg manastira Vidovača u selu Vodice, koji je po legendi sagradio knez Lazar.